Vjerojatno si i sama vrlo često čula sljedeću rečenicu.
Slušaj svoj majčinski instinkt. Mama zna najbolje. Osjetit ćeš što tvoje dijete treba.
I meni su ih govorili, i bilo mi ih je lijepo čuti.
Sve dok se u tri ujutro nisam našla pokraj krevetića, nakon dana koji je bio dugačak, i shvatila da ne čujem baš ništa.
Pitala sam se imam li ja taj instinkt. I imaju li druge mame nešto što ja nemam.
Trebalo mi je vremena da shvatim kako majčinski instinkt zapravo funkcionira, i gdje je bila greška u mom razmišljanju.
Jer instinkt postoji. Znanost ga je prilično dobro opisala, i to je jedan od najzanimljivijih tekstova koje sam pročitala otkad sam mama.
Samo on nije sve. I nikad nije ni trebao biti sve.
Kad kažemo da žena nije više ista nakon poroda, obično to kažemo iz nekog osjećaja ili načina kako je sada vidimo.
Ispada da je to i doslovno točno.
Skupina istraživača snimila je mozgove žena prije i nakon prve trudnoće, pa ih usporedila s mozgovima žena koje nisu rodile.
Promjene su bile toliko dosljedne da je računalo, samo na temelju snimke, moglo prepoznati tko je prošao trudnoću, a tko nije. I bile su vidljive još dvije godine poslije.
Mene je najviše zanimalo koje su i kakve te promjene.
Smanjila se siva tvar, i to baš u onim područjima koja služe razumijevanju drugih ljudi.
Kad sam to prvi put pročitala, pomislila sam kako je to veliki gubitak.
Ipak, istraživači to ne zovu oštećenjem ili gubitkom. Zovu to finim podešavanjem.
Mozak izbaci ono što mu više ne treba, da bi ono što mu treba radilo brže.
Jedan rad na tu temu nosi naslov koji mi je ostao u glavi: Manje može biti više.
Uz strukturu, mijenja se i kemija.
Oksitocin je hormon koji potiče stezanje maternice i otpuštanje mlijeka, ali njegov posao ne staje ondje. Djeluje i u područjima mozga povezanima s emocijama i nagradom, i podupire povezivanje između majke i djeteta.
Što to točno znači:
Oksitocin je razlog zbog kojeg ti se ramena opuste, disanje uspori, i cijelo tijelo se smiri dok u naručju držiš svoje dijete.
Smirenost koju osjetiš kad ti dijete zaspi na prsima nije mašta. To je kemija koja radi baš kako treba.
Prolaktin je poznat po tome što potiče stvaranje mlijeka. I on ide dalje od toga, jer se njegovi receptori nalaze u dijelovima mozga koji upravljaju emocijama i majčinskim odgovorom.
A uz to ide i pojačana osjetljivost na zvukove.
Zato ćeš iz dubokog sna čuti baš svoje dijete, a alarm prespavati.
Nije da si preosjetljiva. Nego sada znaš razliku, i biraš ono što je važno.
Kada sve to zajedno uzmeš u obzir, majčinski instinkt postane puno konkretnija stvar nego što možda u početku zvuči.
Instinkt je ono što ti tijelo napravi prije nego što stigneš razmisliti.
To nisi naučila. To se probudilo u trenutku kad si postala mama.
I zato mi je važno to i ovdje objasniti.
Instinkt nije nešto što neke mame dobiju, a druge ne.
To je tvoj vlastiti signal.
Ponekad glasan, ponekad tih, ali nikad ugašen.
Evo gdje je bila moja greška u razmišljanju.
Mislila sam da bi instinkt trebao pokriti sve. Da bih, ako sam prava mama, trebala znati i kako dojiti, i kako uspavati, i kako reagirati kad dan krene nekim svojim kaotičnim putem.
Ne pokriva.
I ne treba.
Instinkt ti kaže što je važno.
Vještine ti kažu kako.
Vještina je znati kako dijete leži da ti dojenje bude ugodno.
Vještina je znati što se događa u glavi dvogodišnjaka usred ispada, pa mu ne odgovoriti kao odrasloj osobi.
Vještina je prepoznati kad si umorna, prije nego što dođeš do ruba.
I vještina je vratiti se djetetu nakon što si povisila ton. (Ova mi je možda najdraža od svih.)
Ništa od toga ne dolazi s porodom.
Sve navedeno se uči.
A to učenje je proces, i to predivan proces zajedničkog učenja s djetetom, ako ga kao takvog percipiraš i prihvatiš. Kod nas je svaka nova vještina koju sam naučila, ili čak samo osvijestila, i imala negdje u svojoj glavi, donijela mirniji tjedan.
I to je ono što se osjeti odmah. A najljepše je što donosi dugoročne rezultate u odgoju djeteta.
Ako ti je ovo korisno, popis instinkata i vještina šaljem u svom tjednom pismu.
Prijavi se ovdje:
Ako ga ne čuješ, to ne znači da ga nema.
Najčešće znači da mu treba malo više tišine.
Jer oko nas je brdo savjeta, usporedbi, i onaj popis obaveza bez kraja koji nikad ne završiš.
Kod mene je pomogla jedna vrlo jednostavna stvar.
Nekoliko minuta tišine, bez telefona, s djetetom u naručju ili pokraj sebe.
Bez cilja i bez zadataka.
Prvih nekoliko puta bilo mi je nelagodno, jer mi se u glavi odmah krenuo vrtjeti popis obaveza.
A onda sam u toj tišini počela prepoznavati vlastiti signal.
Onaj isti koji je bio tu sve vrijeme.
Nije ovdje bila riječ o meditaciji, ni nekoj posebnoj tehnici.
Samo smirenost, tišina, i da zastanem na trenutak.
To mi je bilo dovoljno da čujem i osjetim svoj instinkt.
Ja sam osoba koja voli kad je sve na svom mjestu.
Čisto, uredno, posloženo, onako kako sam negdje usput naučila da treba biti.
A onda u tvoj svijet stigne to malo biće, i sve se posloži nekim novim redom.
Kod mene problem nisu stvarale neprospavane noći ni neprestano dojenje.
Najteže mi je bilo dopustiti da nešto ostane nedovršeno:
Zato je ono što se pokazalo ključnim bilo to da sama sebi dam dozvolu.
Dozvolu da zastanem.
Dozvolu da usporim.
Dozvolu da maknem popis sa stola i da u tom najranijem razdoblju jednostavno budem tu.
I sad dolazi dio koji me stvarno iznenadio.
Kako sam im bila posvećenija, tako sam s njihovim rastom imala sve više vremena za sebe i za ono što ja želim.
Zanimljivo, nije li?
Očekivala sam da će biti obrnuto, i da ću, ako se sada sasvim posvetim njima, izgubiti dio sebe koji ću poslije teško vratiti.
A dogodilo se suprotno.
Cvrčak i Balerina, koje su dobile svoje vrijeme, koje su dobile baš ono što im je u danom trenutku trebalo, danas se lakše odvajaju, dulje igraju same, strpljivije su i lakše čekaju.
Kad danas pogledam unatrag, to je bilo najbolje ulaganje koje sam napravila.
Nije mi bio potreban novac, nije mi bilo potrebno neko nedostupno znanje.
Bilo je potrebno da se umirim i sama sebi dam dozvolu.
U svemu ovome lako je izgubiti iz vida jednu stvar.
Tvoje je tijelo napravilo nešto izvanredno. Stvorilo je i donijelo na svijet jedno malo predivno biće, i sada se, sasvim samo, prilagođava tome da se za njega brine.
Zato mu daj dozvolu da radi ono što u ovom trenutku treba raditi:
Ima i onih težih dana, naravno da ima.
Ali ima i onih u kojima se ništa naročito ne dogodi, a ti navečer sjedneš i shvatiš da si bila potpuno sretna.
Dopusti si i njih.
To je pola priče koju rijetko tko ispriča do kraja.
Za ono što im je svrha, jesu.
Dovest će te do djeteta, probuditi te kad treba i reći ti što je najvažnije.
Za sve ostalo, tu su znanje i vještine. I to je dobra vijest, jer to znači da se sve može naučiti.
Instinkt ti kaže da je dijete najvažnije.
Vještina ti kaže što ćeš s tim u utorak u pet popodne, kada imaš osjećaj da dan nikako da završi.
U ovotjednom pismu šaljem ti popis koji sam napravila baš za takve trenutke.
Što je instinkt i smiješ mu vjerovati bez razmišljanja, a što je vještina i kako nam pomaže kad je (na)učimo, osvijestimo i primijenimo.
Uz to ide i mala vježba u tri pitanja. Traje samo tri minute i pomaže ti čuti samu sebe u trenucima kada se izgubiš u kaosu i buci glasova sa svih strana. Prijavi se ovdje.
Izvori:
Igrajmo se, stvarajmo, maštajmo, učimo i rastimo zajedno!
Zagrljaj!
Vlatka
„Naviknut ćeš je na ruke.“„Pusti je malo da plače, ojačat će joj pluća.“„Pa nećeš je valjda nositi do osamnaeste.“ Ako ti barem jedna od ovih rečenica zvuči poznato, dobro došla u klub.Ni ja nisam bila izuzetak.Razumijem – dolazile su s
Iako dugo vremena uopće nisam znala hoću li postati mama i je li majčinstvo za mene, kada sam krenula s tim mislima uvijek sam na majčinstvo gledala pozitivno, bez negative, neugodnih očekivanja, negativnih komentara…
Možda dio mog iskustva, viđenje nastalih situacija, ili jednostavno opis događaja i reakcija baš tebi pomogne u tvom svakodnevnom danu, u situacijama u kojim ne znaš što i kako, možda te inspirira ili jednostavno ponudi pogled iz drugačije perspektive…
Ako želiš čitati o sličnim primjerima, našim situacijama i ako ti je ovo bilo korisno, za dodatne primjenjive alate i rješavanje konkretnih situacija prijavi se na Cvrčak i Balerina newsletter.
